
Opet nas je Čaba probudio u 6 sati, pa smo se opet kao vampiri pakovali prije sunca u one iste najlonske džakove. Sad malo brže i iskusnije, porinuli smo natovatene kajake. Krenuli smo nazad, uzvodno, do istog onog dalekog i bajkovitog mjesta u blizini Sente. Ponovo nas je pjesma vodila, i bili smo kreativni, pa smo usput smislili(preradili) neke nove hitove domaće muzike, većinom posvećene Čabi. Izdvajamo par hitova: "Čaaaaabo, Čaaaabo, samo da osetiš to, ooooooo" ili "Lako je Čabi da se sokoli, dok vozi čamac, njega ne boli". Kao i prethodnog dana imali smo kratke kurseve veslanja od Andora i Šoneta. Bol u ramenima, rukama, leđima, šakama, dupetu prviih sat vremena rješavala je nova porcija Andola, a poslije tog bajnog sata, ni Andol više nije bio od pomoći. Kormilari su se malo izvještili, pa kad nas je Čaba vukao, nijesmo se sudarali ko pijani ćurići. Čak je i u toku veslanja moglo da se priča o raznim stvarima, na maloj daljini bez bojazni od čukanjca. Milja nas je onako svojski, potpalila za Kanderštag. U toj priči smo ubili 7km. Još mnoooogo veslanja, i dođosmo do gradske plaže u Senti, gdje su pojedini naši članovi isprobali i lijanu, a ta se avantura zamalo završila kobno po Jovanu, kada se zakucala u plićak. Onda još 6km veslanja(laganica), i konačno smo završili naše veslanje od 66km. Podigli smo kamp još brže i iskusnije, a onda popadali ko muve po okolnim hladovima čekajući ručak. Ručali, pa nastavili malo prije pomenutu radnju. Imali smo i jednu jako konstruktivnu radionicu sa Necom o komunikaciji, onda u "Survival" stilu večerali kobasicu i slaninu na vatri. Imali smo super zanimljivu sesiju o međunarodnoj saradnji sa Milenom, nakon čega smo saznali da je za KZP slobodna tema. Većina nas se odlučila za temu spavanja.
Veliki, srdačan pozdrav od voda 10 soma dinara.